30.03.2023

Posle 18 godina spreman novi zakon o bezbednosti i zdravlju na radu

Posle bezmalo dve decenije Srbija bi trebalo da dobije novi Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu koji preciznije definiše obaveze i odgovornost poslodavca, uvodi licenciranje poslova u oblasti BZR, povećava nadležnosti inspektora rada i kazne za nemar

U zemlji u kojoj jednom nedeljno, a godišnje i pedesetak puta, ljudi poginu na svom radnom mestu, dok više hiljada njih pretrpi povrede, odavno je trebalo doneti precizniji i rigorozniji zakon i, što je posebno važno, obezbediti mere za striktno poštovanje propisanog. Javna rasprava o Nacrtu novog zakona bezbednosti i zdravlju na radu sprovedena je još u septembru 2021, ali je zakonski predlog u skupštinsku proceduru upućen tek nedavno. U međuvremenu se o primedbama struke i sindikata u medijima teško šta moglo čuti.

Usvajanje Predloga zakona o bezbednosti i zdravlju na radu (BRZ) na sednici vlade 9. februara ove godine i njegovo stavljanje u proceduru parlamenta gotovo se poklopilo sa tragičnim stradanjem dve radnice kojima je pozlilo na poslu i koje su potom preminule. Ovog puta nije reč je o smrtnim ishodima na gradilištima, već u industriji – u fabrikama stranih kompanija Leoni u Kraljevu i Aster tekstil u Nišu.

Radnica Leonija preminula je krajem februara, četiri dana nakon što se povredila na svom radnom mestu. Dok poslovodstvo tvrdi da je slučajno pala, neke njene kolege smatraju da je umrla zbog povrede i prenapornog posla. Mediji su preneli da se radnici žale da trpe veliki pritisak, da smene često traju i po 10 sati, da im se ubrzava radna traka i da su prinuđeni da bez novčane naknade rade dva sata posle završene smene zbog toga što nisu ostvareni proizvodne kvote, tzv. „targeti“.

Početkom marta, preminula je radnica turske kompanije Aster tekstil u Nišu, nakon što joj je pozlilo u pogonu, zbog ozbiljnih srčanih smetnji. Iako je izveštavano, na osnovu priča radnika, da nadređeni radnici nisu dopustili da napusti fabričku halu kako bi se javila lekaru u ambulanti udaljenoj stotinak metara, poslovodstvo je to demantovalo. Inače, grupa zaposlenih u toj fabrici se zbog uslova rada još u avgustu prošle godine obratila inspektoratu za rad, tražeći nadzor i kontrolu.

Rezultati istraga ova dva smrtna slučaja još nisu poznati.

Čemu novi zakon?

Kada se istrage završe i objave njihovi nalazi, možda se ni pomenuti tragični slučajevi neće voditi u statistici kao „smrt na radnom“ mestu. A možda će rezultati istraga biti još jedan u nizu dokaza da se ni aktuelni zakon ne primenjuje, pre svega u tim stranim fabrikama i na gradilištima tašna-mašna firmi i brojnih podizvođača na „sivo i crno“, koje nemaju odgovarajuće dozvole za rad. Kad se tome doda nedostatak kontrole zbog malog broja inspektora rada, postavlja se pitanje čemu novi zakon?

Zvaničan odgovor je da je onaj prethodni iz 2005. zastareo, a nezvanično u krugovima sindikata i poslodavačkih udruženja ističu da se još od 2018. pokušava tako nešto, jer Srbija mora da se prilagodi međunarodnim pravilima i dokumentima koje smo ratifikovali, pre svega iz Međunarodne organizacije rada. Nezvanično su i strane poslodavačke komore insistirale na novom zakonu, navodno da bi smo se približili Zapadu zbog pregovora sa Evropskom unijom. Takve pokušaje su prvo usporile političke promene, ondosno smene čelnika nadležnih resora, zatim pandemija korone i na kraju izbori i konstituisanje novog saziva Skupštine i izvršne vlasti.
Kako god, uskoro bi trebalo da Predlog ZBRZ bude izglasan u Skupštini, iako je javna rasprava o Nacrtu sprovedena još u septembru 2021, a o brojnim primedbama struke i sindikata se gotovo ništa nije moglo čuti u medijima, osim onih uopštenih.

Nakon sednice Socijalno-ekonomskog saveta, početkom feburara, na kojoj je data saglasnost predlogu zakona, kao da su svi odahnuli, pre svega u reprezentativnim sindikatima, dok predstavnici vlade na čelu sa premijerkom nisu krili ushićenje usvajanjem predloga i negovim upućivanjme u skupštinsku proceduru. Nacrt tog zakona dobio je podršku oba reprezentativna sindikata jer, kako su ocenili, predstavlja korak napred u odnosu na dosadašnje stanje.

Čedanka Andrić, predsednica UGS „Nezavisnost“ nas je podsetila da ta sindikalna centrala od svog osnivanja, a posebno poslednjih godina skreće pažnju da poslodavci moraju da primenjuju popisane mere za bezbedan i zdrav rad.

„Takva postupanja nemaju altenativu, a država mora oštrije i češće da kažnjava one koji te mere ne primenjuju, da ne govorimo za one koji su svojim neradom ili bahatošću direktno odgovorni za povrede i smrtne slučajeve na radnom mestu“, kazala je Andrić.


Nove obaveze poslodavca i veće kaznePredlagač novog zakona o BZR je Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalne pitanja.

Objašnjavajući zakonske novine, u tom ministarstvu ukazuju da se uvode novi pojmovi kao što su radna sredina, radilište, rad na visini, rad u dubini, ozbiljna, neizbežna i neposredna opasnost, radno mesto sa povećanim rizikom, rad od kuće, rad na daljinu… Navode i da se uvodi veći nivo kompetencija stručnjaka za bezbednost i zdravlje na radu i, kao posebno važno, licenciranje fizičkih lica koji obavljaju poslove bezbednosti i zdravlja na radu i njihovo kontinuirano stručno usavršavanje.

Precizirane su i obaveze poslodavca u građevinarstvu, kao jednoj od najrizičnijih delatnosti. Na primer, ukoliko radovi traju duže od tri dana u kontinuitetu, poslodavac će biti dužan da izradi propisan elaborat o uređenju gradilišta i da početak obavljanja poslova prijavi nadležnoj inspekciji rada.
Pored toga što je obaveza poslodavca da zaposlenom izda na upotrebu ličnu zaštitnu opremu u skladu sa aktom o proceni rizika, propisana je i njegova obaveza da lična zaštitna oprema bude u ispravnom stanju i da sprovede obuku za njeno pravilno korišćenje. Novina u odnosu na važeći zakon je obaveze poslodavca da zaposlenog na njegov zahtev uputi na lekarski pregled koji odgovara rizicima na radnom mestu u redovnim intervalima, a najkasnije pet godina nakon prethodnog pregleda.

Važne zakonske novine se odnose i na obaveze poslodavca da zbog efikasnije zaštite zaposlenih izda dozvolu za rad pri obavljanju određenih visokorizičnih poslova (radovi na visini, u dubini, u skučenom prostoru, u potencijalno eksplozivnim atmosferama… ).
Inspektori rada dobijaju veće nadležnosti da zabrane rad na privremenim ili pokretnim gradilištima u trajanju od tri, odnosno 15 ili 30 dana, zavisno od utvrđenih okolnosti koje dovode do ugrožavanja bezbednosti i zdravlja radnika na gradilištu. Pri tome, inspektor je dužan da zabranu rada javno istakne na gradilištu, a gradilište vidno obeleži.
Novim zakonom o BZR pooštrene su kazne. Novina u odnosu na važeći zakon je propisivanje novčanih kazni u fiksnom iznosu: maksimalna kazna je povećane sa 1.000.000 na 2.000.000 dinara.

Epopeja neizvesnog kraja

Sagovornici portala Nezavisnost.org smatraju da je dobro što je ova epopeja konačno završena, uprkos što nisu prihvaćeni neki važni predlozi i zahtevi sindikata i struke. Po njima bi nove političke promene mogle da oduže posao za još nekoliko godina, a da predloženi zakon i ovako ima odloženo dejstvo na dve godine, dok poslodavci i zakonodavci ne primene novine koje se njime traže, odnosno dok se ne pripreme i usvoje podzakonska akta.
Na Fakultetu za zaštitu na radu, čiji su predstavnici bili u radnoj grupi za izradu novog zakona, smatraju da je najbitnije to da novi propisi ne budu kao prethodni – polumrtvo slovo na papiru. Veoma je važno i to da sam naziv zakona, koji uvodi termin zdravlje, govori o širem obuhvatu ovog novog pravnog akta. To je veoma značajno, jer su iskustva sa pandemijom kovida 19, ali i sa sve većim problemom oko nedijagnostikovanja profesionalnih oboljenja pokazali koliko tu ima nedostataka.
Generalno, stručnjaci smatraju da sindikati, poslodavci i država moraju da budu usmereni na konkretna rešenja koja će poboljšati praksu. Da li je to moguće učiniti pretežno reorganizacijom, većim kaznama i preventivnim merama, na kojima se umnogome zasniva novi zakon brzo će se videti, ali valja podsetiti da je u Srbiji registrovano blizu 400 hiljada privrednih subjekata koje kontroliše oko 250 inspektora za rad. To znači da jedan inspektor „pokriva“ više od 1.550 preduzeća. Očigledno je da je broj inspektora u odnosu na broj privrednih subjekata nedovoljan, tako da imaju neznatan uticaj na stanje u ovoj oblasti.
Kada je reč o bezbednosti gotovo svake godine se ponavlja tragična statistika. Čak je i u godini smanjenih aktivnosti, u vreme najačih udara korone, u Srbiji na radnom mestu smrtno stradalo 47 osoba, od kojih je svaki treći poginuli bio angažovan građevinarstvu. Od pomenutog ukupnog broja smrtno stradalih, 19 odsto je radilo u industriji, 16 procenata u agraru, a isto toliko u saobraćaju i skladištenju, podaci su Ministarstva za rad. U sledećoj 2022. godini, zbog velike nesreće u rudniku Soko kada je poginulo osam rudara, drastično je povećan broj stradalih u rudarstvu. Kada je reč o toj nesreći, Osnovno tužilaštvo u Aleksincu već dva puta odlučuje da za nju niko nije kriv, a moraće po zahtevu Višeg tužilaštva da postupak uradi još jednom. Koliko su takve odluke apsurdne može da posvedoči tvrdnja advokata porodica poginulih da su u rudniku čak 14 meseci vršena jamska iskopavanja bez dozvole za rad !?
Najčešći uzroci povređivanja su nebezbedan rad na visini, slično tome aktivnosti u iskopima, nekorišćenje propisanih sredstava i opreme za ličnu zaštitu, nepropisan rad sa radnom opremom, neosposobljenost angažovanih za bezbedan rad, i unajmljivanje znatnog broja radnika na „crno“. Uz sve to, Inspekcija rada tokom tri godine u gotovo polovini slučajeva nadzora, što je obično više od 60.000 godišnje, utvrđuje kršenje propisa o bezbesnosti na radu.

Dve godine pauze za poslodavce

Da li će novi zakon sa širim obuhvatom radno angažovanih, dupliranjem novčanih kazni, boljim obukama i edukacijama, uvođenjem licenci za one koji u frimama rade na polju ZBRZ itd, doneti boljitak zavisiće i od sindikata. Prema rečima Dragice Mišljenović, više savetnice za zakonodavno-pravna pitanja u UGS „Nezavisnost“, sindikati moraju da održavaju pritisak u SES-u i van njega da bezbednost i zdravlje na radu budu neprestano u fokusu, jer je poslodavcima ostavljen period od dve godine da se prilagode novim i izmenjenim zakonskim normama.
„Ne odsustajemo od naših glavnih zahteva, kad-tad će oni morati da se prihvate i unesu u zakon, jer smo sigurni da bi time doprineli boljitku u ovoj oblasti. Nismo čuli argumentovane stavove zašto to predlagači nisu usvojili, odnosno zašto bi to bilo necelishodno. Da podsetim, nama kao i kolegama iz Saveza samostalnih sindikata bilo je veoma bitno da se uvedu koordinatori za BZR na nacionalnom i regionalnom nivou i da se propiše obaveza kompanija sa više od 50 zaposlenih da formiraju odbore za bezbednost i zaštitu na radu“, objasnila je Mišljenović.

Saša Dimirijević, stručni saradnik za bezbednost i zdravlje na radu u UGS „Nezavisnost“ ocenjuje da je i važeći Zakon o BZR dobar.
„Međutim, kod nas je generalno problem primena propisa pa se često oni menjaju i donose novi zbog nemoći države i celog sistema da sprovede postojeće zakone i druge propise. Vremenski okvir donošenja zakona je opterećen izborima, koji su u dva maha prekidali proces, ali valja podsetiti da brzina donošenja nekog propisa neće povećati njegov kvalitet. Period pauze do primene zakona će biti svakako duži zbog neophodnosti usaglašavanja podzakonskih akata, a možda i nekih drugih zakona“, objašnjava Dimitrijević.

Naš sagovornik podseća i na period usaglašavanja i javne rasprave, koji su „zbrzani“, a zatim na veoma dug i prazan hod u vezi donošenja novog zakona.
Dodaje da je problem i što će se novi zakon, odnosno pojedine njegove odredbe odnositi i na kategoriju samozaposlenih lica. To su oni koji se bave različitim poslovima gde je isto lice i poslodavac i zaposleni.
„Sindikat Nezavisnost zastupa stav da je pitanje samozaposlenih trebalo prvo urediti krovnim Zakonom o radu pa tek onda hijerarhijski nižim zakonima, te da će obaveze i odgovornosti iz oblasti BZR koje se predviđaju ovim propisom za njih, biti vrlo teško ispuniti u praksi”, objasnio je Dimitrijević.
Sindikati kao i pojedini predstavnici struke bili su skeptični i prema stavovim u ovom aktu koji se tiču licenciranja kadrova na poslovima BZRZ.
„Sistem licenciranja se uvodi zbog povećanja kompetencija lica koja se bave poslovima u vezi bezbednosti I zdravja na radu, kao i njihovog stalnog usavršavanja. Tako bar zakonodavac brani uvođenje licenci, ali mi imamo velike rezerve prema tome”, ukazuje naš sagovornik.
Sumnjičavost se odnosi na mogućnost stvaranje prostora za ubacivanja raznih agencija u oblast ZBRZ, što bi nepotrebno umnožilo aktere ali i obaveze za obuku i licenciranje, i pospeši dodatnu formalnu „suvu“ papirologiju . To bi moglo samo da iskomplikuje odnose u ovoj oblasti a da se ona ne učini efikasnijom i učinkovitijom za radnike.

Saša Dimirijević smatra da je, uprkos svim manama i sumnjama u postojeći i novi zakon, najbitnije da funkcioniše pravna država, odnosno sudska praksa, jer oba zakona omogućavaju relativno visoke kazne za odgovorne. Ukoliko niko ne bude optužen i osuđen zbog propusta ili nemara, što se, na primer, može dogoditi na kraju tužilačkog postupanja zbog tragedije u rudniku Soko, ne vrede nikakvi zakoni. Još manje će pomoći apeli i ushićenje vlasti zbog novih normi o bezbednosti i zdravlju na radu.

Branislav Božić
Autor je urednik u listu Danas