19.02.2019

AKTIVNOSTI PROGRAMSKOG ODBORA ZA RADNO I SOCIJALNO ZAKONODAVSTVO, KOLEKTIVNO PREGOVARANJE I SOCIJALNI DIJALOG ZA 2019.GODINU

Budući da je ubrzavanje procesa harmonizacije sa propisima Evropske Unije, jedan od osnovnih uslova za ulazak u EU, Sindikat će i dalje insistirati na ratifikaciji, ugrađivanju u nacionalno zakonodavstvo i doslednoj primeni konvencija, preporuka i direktiva MOR-a.

Proces redukcije prava zaposlenih, direktna je posledica neprihvatanja mnogih primedbi, predloga i sugestija sindikata o neophodnosti simultanog povezivanja i ostvarivanja ekonomske i socijalne efikasnosti tranzicionih procesa. Oblast radno - pravne zaštite zaposlenih nije zaokružena, jer nisu doneta sva značajna zakonska rešenja iz ove oblasti, npr: Zakon o štrajku, kao ni prateći zakoni neophodni za potpunu implementaciju Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu – npr. Zakon o osiguranju od povreda na radu i profesionalnih bolesti radi obezbeđivanja naknade štete.

Stečena iskustva u dosadašnjoj praktičnoj primeni zakona iz ove oblasti, ukazuju na potrebu dalje dorade zakonskih rešenja, prvenstveno u domenu
uspostavljanja ravnoteže između proklamovanih prava, obaveza i odgovornosti poslodavaca i zaposlenih, a posebno njihovog usklađivanja sa evropskim standardima.

Stalno prisutan pritisak međunarodnih finansijskih organizacija i udruženja stranih investitora da se često menjaju ova zakonska rešenja, posebno u cilju stvaranja što povoljnijih uslova za ulaganja, pojačava odgovornost sindikata da, kao odgovoran i kompetentan socijalni partner, ne dozvoli da te promene idu na štetu zaposlenih i da se usvajaju bez znanja, konsultacija i aktivnog učešća relevantnih predstavnika zaposlenih, kao što se događalo prilikom svake od mnogobrojnih izmena i dopuna zakona iz oblasti radnog i socijalnog zakonodavstva.

Imajući napred navedeno u vidu, a kada se u pitanju direktive Evropske unije u oblasti radnog prava, sindikati smatraju da pojedine direktive nisu u potpunosti implementirane, odnosno da je u pojedinim delovima nacionalno zakonodavstvo usklađivano sa odredbama koje se poklapaju sa stavovima države,
a ne i ostalih socijalnih partnera, te je stav sindikata da se se mora raditi na njihovoj istinskoj implementaciji.

Revidirana evropska socijalna povelja u devet najznačajnijih socijalnih prava, uz pravo na rad, ubraja i pravo na socijalnu sigurnost i socijalnu pomoć, kao i pravo starijih lica na socijalnu zaštitu. Budući da je Republika Srbija preuzela obaveze vezane za svih devet socijalnih prava iz tzv. ''tvrdog jezgra'' Povelje, sindikati očekuju da se i u praksi, posebno kod zakonskog regulisanja socijalnog sektora, ponaša u skladu sa preporukama Povelje. Ova prava regulisana su i konkretnim konvencijama MOR-a i to, kao npr.: pravo na socijalnu sigurnost Konvencijom MOR-a br 102 o minimalnim standardima socijalne sigurnosti, a pravo na zaštitu u slučaju prestanka radnog odnosa Konvencijom 158 o otkazu radnog odnosa na inicijativu poslodavca. Republika Srbija je ratifikovala obe konvencije.

U Republici Srbiji bi konačno trebalo da se shvati važnost kvalitetnog regulisanja prava iz radnog i socijalnog zakonodavstva, pravilna primena propisanih normi i pravovremeno i efikasno sankcionisanje njihovog kršenja.

Shodno iznetom u cilju realizacije napred navedenih konstatacija i argumenata predviđene su sledeće mere i aktivnosti programskog odbora:

▪ upoznavanje sa programom zakonodavnih aktivnosti Vlade i praćenje donošenja svih zakona iz oblasti radnog i socijalnog zakonodavstva;
▪ zahtevati od Vlade da socijalni partneri budu uključeni u proces donošenja zakona od analize efekata primene i nepohonosti izmena i
dopuna po do same izrade teksta nacrta zakona, jer ne žele da budu, kao
do sada, pokriće za ’’sprovođenje’’ socijalnog dijaloga i primene
Konvencije 144 MOR-a;
▪ izrada preporuke Vladi - predlagaču o neophodnosti poštovanja kompatibilnosti pravnog sistema i hijerahije propisa Republike Srbije, što formalno – pravno znači – npr. doneti prvo Zakon o radu,
pa tek onda Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu; kao i da prilikom
donošenja jednog zakona treba sagledati i usaglasiti druge zakone neophodne za postizanje kvalitetne implementacije i primene u praksi;
▪ u cilju kvalitetne pripreme sindikata za donošenje Zakona o radu (sistemskog zakona u oblasti regulisanja radnih odnosa), treba sačiniti analizu efekata primene važećeg Zakona, probleme u
primeni i stavove sudske prakse, a zatim sačiniti strategiju sa smernicama za izmene i dopune određenih pravnih institua i njihovo usaglašavanje sa odredbama direktiva;
▪ sačiniti analizu kolektivnog pregovaranja koja sadrži uočene probleme koji su konstatovani kao osnovna prepreka za zaključivanje Opšteg kolektivnog ugovora i posebnih kolektivnih ugovora, a zatim
pokrenuti inicijativu za zaključivanje Opšteg kolektivnog ugoora, a nakon njegovog stupanja na snagu i posebnih;
▪ ponovno podneti inicijativu za formiranje sudova rada;
▪ podneti inicijativu za ratifikaciju Konvencije 154. – o unapređenju procesa kolektivnog pregovaranja.
▪ prestanak važenja zakona o zabrani zapošljavanja u javnom sektoru.

Član programskog odbora za radno i socijalno zakonodavstvo

Marković Snežana