07.11.2014

MEĐUNARODNA KONFERENCIJA: INDUSTRIJSKI ODNOSI I SOCIJALNI DIJALOG U SRBIJI I EVROPSKOJ UNIJI

Uvodni govor Bernadet Segol, generalne sekretarke Evropske konfederacije sindikata - EKS

Drage kolege,

Dozvolite mi najpre da vam čestitam na inicijativi koju ste imali da povežete Savez samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjene granske sindikate „Nezavisnost“ sa predstavnicima organizacija članica EKS-a iz Francuske, Nemačke, Belgije i Austrije, oko tema od najvećeg značaja za srpske sindikaliste. Nadam se da će ovaj događaj omogućiti jačanje naših odnosa, jer je srpskom sindikalnom pokretu potrebno da ponovo uspostavi i osveži odnose koji su dugo bili u stanju mirovanja. Sada, na početku procesa integracije vaše zemlje u Evropsku uniju, svi mi trebalo bi da se pokrenemo kako bismo nadoknadili propušteno i zajednički se organizujemo u cilju saradnje i stalne razmene mišljenja. Mislim, pre svega, na konkretnu saradnju, a manje na sindikalnu diplomatiju.

Sa velikim interesovanjem konstatovali smo značajno poboljšanje saradnje između vaše dve organizacije, što je olakšalo usvajanje jednoglasne odluke Izvršnog odbora EKS-a o vašem prijemu u svojstvu punopravnog člana u našu organizaciju, i to od 22. oktobra 2014. Vaše savezništvo, naravno, smeta pojedinim političarima, koji više vole da pred sobom imaju podeljeni sindikalni pokret – to savezništvo ima ključni značaj u ovom teškom periodu promena, reformi i prilagođavanja tekovinama Evropske unije. Dozvolite mi da ovde napravim jednu digresiju. U okviru svake saradnje ima uspona i padova. Zato vam savetujem da se usredsredite na uspone i da upravljate padovima primenjujući pritom pravila konstruktivnog socijalnog dijaloga na intersindikalni dijalog. I nemojte trošiti mnogo energije na sitne razmirice.

Niko ne osporava to da Srbija, kao i druge zemlje regiona, neće izbeći dubinske reforme. Za nas, sindikate, postavlja se sledeće pitanje: hoće li date reforme biti uvedene putem diktata, uredbe ili ukaza, ili pak putem socijalne i demokratske debate, kao i u okviru jednog pravog socijalnog dijaloga sa reprezentativnim socijalnim partnerima.

EKS prati sa pažnjom promene u vašoj zemlji, posebno one koje se tiču socijalnog dijaloga. Ovo mi pruža priliku da iznesem sledeće konstatacije:

• Vi imate tripartitni Socijalno-ekonomski savet, koji ugurbo svojom strukturom i pravilnikom odgovara kriterijumima Međunarodne organizacije rada. Na papiru. Ali stvarnost je potpuno drugačija: Vlada – prethodna i sadašnja Vlada – dovele su Savet više-manje u stanje mirovanja. Imam utisak da on predstavlja smetnju za politiku. Umesto da ga konsultuje, Vlada radije usvaja zakone bez konsultacija, ignorišući Savet u potpunosti.

Pred sobom imam listu zakona koji nisu bili podvrgnuti, a i dalje se ne podvrgavaju, proceduri konsultacije sa socijalnim partnerima. Navešću vam listu zakona usvojenih u periodu od aprila do septembra 2014. godine:

1. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o radu

2. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju

3. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o stečaju

4. Zakon o privatizaciji

5. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti

6. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju

7. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju

8. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o platama državnih službenika i nameštenika

9. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o državnim službenicima

10. Zakon o dopunama Zakona o platama u državnim organima i javnim službama.

Ali, drage kolege, ova lista nije konačna.

Ovakva metoda upravljanja, zasnovana na nekonsultovanju, u suprotnosti je sa evropskim normama. A ova metoda neće dovesti u pitanje neophodni koncenzus o neizbežnim promenama.

Vlada nastoji da uspostavi tobožnji „dijalog a la carte“ (po sopstvenom izboru). Tako, na primer, ministar rada, zaobilazeći Savet, formira odbore stručnjaka odabranih iz redova simpatizera, i to na najnetransparentniji način.

Budimo svi svesni da reforma nije laka operacija, niti je zadovoljstvo, kako za Vladu, tako i za društvo. To je pitanje reciprociteta. Ona zahteva stalno iznalaženje koncenzusa i kompromisa. Bez upravljanja koje počiva na istinskom dijalogu, politika reforme podeliće društvo.

Prvi i osnovni uslov koji treba ispuniti kako bi se dao novi zamajac socijalnom dijalogu biće vraćanje Socijalno-ekonomskog saveta na kolosek, učvršćivanje načina njegovog finansiranja, kako bi se obezbedio što bolji pristup ekspertizama, i sređivanje Sekretarijata, koji oskudeva u opremi. Umesto toga, čini mi se da Vlada pokušava da pomrsi konce sindikatu i da formira, pod izgovorom reformi, savet sačinjen po svom ukusu.


Saradnja između vašeg Saveta i Evropskog ekonomsko-socijalnog komiteta ima veliki značaj. Ali, poslužiti se Evropskim komitetom kao modelom za Srbiju i njime zameniti postojeći Savet, bilo bi pogrešno. Evropski komitet sastoji se od grupacija koje predstavljaju poslodavce, sindikate i različite organizacije sektora civilnog društva. Taj Komitet, dakle, nije prostor za socijalni dijalog, kao ni za pregovore, već je više neka vrsta foruma koji daje mišljenja o različitim aspektima evropske politike. Socijalnom dijalogu potrebna je posebna trojna struktura, koja za osnovu treba da ima formu promovisanu od strane Međunarodne organizacije rada. Socijalni partneri svakako su deo civilnog društva, međutim ne treba ih mešati sa klasičnim nevladinim organizacijama. Jasno je da bilateralni odnosi između sindikalnih organizacija i poslodavaca, onakvi kakvi postoje u državama članicama Evropske unije, klasični ugovorni odnosi, nisu još aktuelni. Biće potrebno vreme da bi se oni izgradili, a to podrazumeva, takođe, određene napore u redovima poslodavaca, a u cilju poboljšanja njihovih organizacionih snaga. Srpskim poslodavcima, kao i sindikalnom pokretu, potrebna je podrška i veze sa organizacijama poslodavaca u Evropi. EKS je dobra kontakt institucija sa našim evropskim korespondentom poslodavaca Business Europe. Početkom 2015. godine, mi ćemo organizovati u Beogradu jednu radionicu Sindikati – poslodavci, u okviru koje će socijalni dijalog biti na dnevnom redu.

Dragi prijatelji,

Sva naša iskustva vezana za tranzicije u zemljama Istočne i Centralne Evrope ukazuju nam, pored ostalog, na dve stvari:

• Očuvanje socijalne dimenzije i socijalne pravde u procesu promena zahteva usvajanje dugoročne sindikalne strategije, kao i reformisanje i modernizaciju sindikalnih organizacija i jačanje naših redova. Svugde u Evropi suočavamo se sa deficitarnim brojem mladih članova sindikata, žena i, sve češće i češće, privremeno zaposlenih radnika. Stoga je potrebno prilagoditi naše metode i raditi na slici koju uživamo u javnom mnjenju, i ne dozvoliti našim protivnicima da od nas prave karikature dinosaurusa iz nekog davno prošlog vremena. Jednostrani pristup globalnog sukoba neće nas daleko odvesti. Potrebno je da ojačamo naše sposobnosti za mobilizaciju, s jedne strane, i istovremeno da značajno poboljšamo naše veštine pružanja stručnog mišljenja i predloga.

• Drugi aspekt odnosi se na našu uključenost u proces evropskih integracija. Nakon dubinskih promena u Evropi, EKS je ohrabrivala sindikate Istočne i Centralne Evrope da se na vreme pripreme, kako bi se na aktivan i kompetentan način pozicionirali u ovom kontekstu, u odnosu na njihove vlade i Evropsku komisiju.

Konačno, u svim ovim zemljama, članovi EKS-a osnovali su sindikalne komisije za evropske integracije, sačinjene od stručnjaka za najvažnije sektore. Ove komisije dale su značajan doprinos u uključivanju sindikata kao neizostavnog sagovornika u ovom procesu. EKS je podržavao ovaj pristup tokom celog procesa integracije. Istu ovu formulu predložili smo i našim članovima u Srbiji i Crnoj Gori. Zato bih iskoristila priliku da pozdravim ovde prisutne predstavnike dve crnogorske centrale, pozvane da uzmu učešća u ovoj konferenciji. Uverena sam da će se saradnja i razmena mišljenja uzmeđu vaših organizacija intenzivirati u evropskom kontekstu. SSSS i UGS NEZAVISNOST dali su svoju saglasnost da se ova komisija formira. To je značajan element saradnje i zajedničkih politika, što je svakako ohrabrujuće. Isto možemo konstatovati u slučaju SSCG i USSCG, naša dva crnogorska člana. Sada bi trebalo da se srpska komisija baci na posao i započne analize izveštaja Evropske komisije o postignutim naprecima, kao i o dinamici. Želim da napomenem da je Komisija za integracije u Crnoj Gori već u funkciji. Dakle, nema vremena za gubljenje. Treba naučiti plivati pre nego što voda počne da nadire. A voda je već tu.

Drage kolege,

Smatrajte EKS svojom kućom. Oduvek smo bili i bićemo uz vas. Vaš zajednički pristup predstavlja ohrabrenje i neosporiv adut za izazove koji su pred vama. Zahvaljujem vam na dočeku i vašoj gostoljubivosti i želim da izrazim zadovoljstvo zbog prisustva predstavnika naših članova koji će, nadam se, obavestiti svoje organizacije o neophodnosti obnavljanja saradnje sa srpskim organizacijama, kao i sa crnogorskim. I, na kraju, želim da se zahvalim Fondaciji Fridrih Ebert, ne samo na podršci pruženoj održavanju ove konferencije, nego i na naporima uloženim za osnivanje regionalne platforme za saradnju i razmenu mišljenja između sindikalista koji su nekada živeli zajedno u okviru jedne, zajedničke države, ali u nekom drugom vremenu.

Stoga, želim vam uspešan rad i, iznad svega, da ova konferencija ne bude samo jedna epizoda, već da obeleži početak nove etape sindikalne saradnje u teškim vremenima.